Sažetak

Psihologija kao nauka, od samog početka, pozivala se na sekularizam i izražavala skepsu prema svim oblicima vjerovanja (Bernard Groom). Međutim, u novije doba psiholozi su počeli priznavati ulogu vjere u fizičkoj i pshičkoj stabilnosti čovjeka, što predstavlja prekretnicu u psihologiji kao nauci. Čak šta više, savremena psihologija vjeru smatra važnim faktorom u uspostavi psihičke ravnoteže. Tako Carl Jung smatra izuzetno važnim dati prilku bolesniku da putem vjerovanja povrati nadu i samopouzdanost, dok Stickle naglašava nužnost jačanja moralnog bića čovjeka putem vjere.

Uspostava ravnoteže između dvije dimenzije čovjeka: duhovne i materijalne, po islamskom nauku, čovjeku priskrbljuje uravnoteženu ličnost, koja je temelj mentalnog zdravlja i psihičke stabilnosti, te umanjuje mogućnost prekomjerne zabrinutosti i padanja u depresiju.

Obzirom da je čovjek sklon požurivanju ostvarenja sreće, jer je, kako Kur’an kaže, stvoren kao brzac, a zanemaruje rad za onaj svijet, Kur’an pojašnjava da su vjerovanje i činjenje dobra sredstvo za ostvarenje lijepog života na ovome svijetu i konačne pobjede i užitka na onom: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)

Jačanje psihološkog imuniteta u islamu:

1. Jačanje duhovne dimenzije čovjeka putem vjerovanja u Allaha i bogobojaznosti;

2. Izvršavanje različitih obreda s ciljem jačanja duhovnosti i psihološke bistrine;

3. Ovladavanje instiktivnim nagonima i kontrola prohtjeva koji vode ka grijehu.

I pored navedenog, istinski vjernik ne oslanja se na svoja djela, nego se nada Allahovoj milosti, pa makar pred Allaha došao sa brdima grijeha, jer je ubjeđen da će mu Allah podariti brda svog oprosta.

Ovaj tolerantan odnos prema sebi dovodi do prihvatanja samog sebe nakon grijeha i pokajanja. Prihvatanje sebe predstavlja sredinu između samokažnjavanja koje vodi u beznađe i očaj i zadovoljstva sa sobom koje čovjeka sprječava od dodatnog činjenja dobra i težnje ka potpunosti.

Prihvatanje sebe je pokazatelj psihičkog zdravlja, jer će mu pomoći da prihvati druge koji su različiti i koji imaju grešaka. 

Sa ova tri duhovnopsihološka metoda: iman, pokornost i sustezanje od grijeha islam teži ka uspostavljanu psihološkog imuniteta čovjeka i uspostavi ravnoteže između duhovnog i tjelesnog, što pojedinca dovodi do osjećaja smiraja i spokoja i čini spremnijim za pravilno reagovanje u kriznim situacujama, a cjelokupnu zajednicu do ostvarenja sigurnosti i mira.

Ključne riječi: psihička stabilnost, vjerovanje, uravnoteženost, spokoj, psihološki imunitet.

Utjecaj vjerovanja na psihičku stabilnost

Psihologija kao nauka, od samoga početka, pozivala se na sekularizam i izražavala skepsu prema svim oblicima vjerovanja (Bernard Groom). Međutim u novije doba psiholozi su počeli priznavati ulogu vjere u fizičkoj i pshičkoj stabilnosti čovjeka, što predstavlja prekretnicu u psihologiji kao nauci. Čak šta više, savremena psihologija vjeru smatra važnim faktorom u uspostavi psihičke ravnoteže. Tako Carl Jung smatra izuzetno važnim dati prilku bolesniku da putem vjerovanja povrati nadu i samopouzdanost, dok Stickle naglašava nužnost jačanja moralnog bića čovjeka putem vjere.

Uspostava ravnoteže između dvije dimenzije čovjeka: duhovne i materijalne, po islamskom nauku, čovjeku priskrbljuje uravnoteženu ličnost, koja je temelj mentalnog zdravlja i psihičke stabilnosti,  te umanjuje mogućnost prekomjerne zabrinutosti i padanja u depresiju.

Obzirom da je čovjek sklon požurivanju ostvarenja sreće, jer je, kako Kur’an kaže, stvoren kao brzac, a zanemaruje rad za onaj svijet, Kur’an pojašnjava da su vjerovanje i činjenje dobra sredstvo za ostvarenje lijepog života na ovome svijetu i konačne pobjede i užitka na onom: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)

U ovom radu tretirat ću ovu značajnu temu u primarnim izvorima islama (Kur’anu i sunnetu).

Prvo: utjecaj vjerovanja u Allaha na psihičku stabilnost čovjeka

Vjerovanje u Allaha ima veliku ulogu u ostvarivanju psihičke stabilnosti čovjeka, ta uloga je veća ili manja zavisno od jačine imana. Što je iman čovjeka jači to je njegova smirenost i stabilnost veća, te se tako povećava utjecaj vjerovanja na njegovo ponašanje. Plodovi vjerovanja u Allaha u ostvarenju ličnog spokoja su raznovrsni i obnovljivi.

Evo nekih:

  • Osjećaj sigurnosti zbog upute, što ga čuva od ospasnih zamki i raznih iskušenja. Allah, dž.š., kaže: “Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.” (El-En’am, 82)

Allah, dž.š., garantuje vjernicima sigurnost, što se jasno vidi iz činjenice da je spomenuti ajet došao poslije ovog ajeta: “A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?” (El.En’am, 81)

  • Vjerovanje u Allaha čovjeku daruje lijep i stabilan život, bez psihičkih poteškoća i duševne patnje. Duša vjernika je smirena i dobra, živi u suglasju sa sobom i sredinom u kojoj se nalazi. Ona je obavijena spokojem i sigurnošću, zaštićena od negativnog utjecaja onog njenog dijela koji je sklon ka lošem. Allah, dž.š., kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)

Ibn Kesir, r.a., tumačeći ovaj ajet kaže: “Ovo je obećanje od Allaha onome ko bude radio dobro- a to su djela koja su precizirana kao dobra Kur’anom i praksom Poslanika, s.a.v.s.- bio muškarac ili žena, a njegovo srce vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, da će ga poživiti lijepim životom na ovome svijetu i nagraditi najljepšom nagradom na budućem. A lijep život podrazumijeva rahatluk i zadovoljstvo s bilo koje strane.” (Ed-Dimiški, 1966, 4/610.)

Ibn Ašur, također poznati komentator Kur’ana, kaže: LIJEP znači sve što je lijepo i prijatno, što je suprotno lošem i nevaljalom. To je obećanje koje podrazumijeva sve blagodati ovoga života. A među najvećim blagodatima je zadovoljstvo sa onim što ti je dodijeljeno i nadanje u lijep završetak, a zatim, zdravlje i dobrobit, te ponos na islam.” (Ibn Ašur, 2008, 13/220.)

– Samo vjerovanje u Allaha razultira čišćenjem čovjekove duše od prljavštine mnogoboštva i njegovih posljedica. Od prljavštine zbog koje duša čovjeka oboljeva i njegova ličnost slabi, te postaje izložena svakom vidu mentalnih poremećaja. Ispravno vjerovanje čovjeka čini obožavateljem samo i isključivo Allaha. “Najvažnije čime islam započinje i na čemu najviše insistira jeste ispravno vjerovanje, jer ispravna ideja je temelj svake druge ispravnosti. Zato se ne možemo nadati oporavku naroda čiji su se umovi zaprljani neispravnim vjerovanjima i njihove ličnosti pale pod uticaj takvih ubjeđenja, bojeći se od ničega i težeći ka ničemu. Ukoliko je vjerovanje ispravno, moguće je popraviti sve ostalo, jer je čovjek čovjek po svojoj duši, a ne po svome tijelu.” (Ibn Ašur, 2008. 13/220.)

  • Vjerovanje u Allaha rezultira uputom za najispravnije postupanje prilikom nedaća koje čovjeku, često, oduzmu pamet, te ga dovedu u situaciju da učini nešto što će imati katastrofalne posljedice za njega, ili za druge. Vjerovanje u Allaha čovjeka opskrbljuje pravilnom uputom u trenutku krize, te mu pomaže da je prevaziđe i da se prema njoj efikasno postavi. Allah, dž.š., kaže: “Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti

 – Allah sve dobro zna.” (Et-Tegabun, 11)

Onaj koga zadesi kakva nedaća, a on svjestan da je od Allaha, te se strpi i bude zadovoljan sa Allahovom odredbom, Allah će njegovo srce uputiti, te tako mu nadoknaditi ono što je na ovom svijetu izgubio uputom u njegovom srcu i dati mu čvrsto ubjeđenje da će mu Allah nadoknaditi izgubljeno ili dati još više od toga.

U hadisu kojeg prenosi Buharija i Muslim stoji: “Čudan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe je dobro za njega, a to nije slučaj ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost on se na njoj zahvali, pa zato biva nagrađen, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi pa i za to biva nagrađen.”

  • Vjerovanje u Allaha uzrokuje otvaranjem vrata svakog dobra: s neba i iz zemlje, duhovnog i fizičkog. Allah, d.š., kaže: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali.” (El-A’raf, 96)

Ovaj kur’anski citat dokaz je da Allah, dž.š., iskrene vjernike u Njega nagrađuje lijepim životom formalno i suštinski, tjelesno i duševno.

  • Vjerovanje u Svevišnjeg Allaha uvodi vjernika u Allahovu zaštitu, a onaj ko je u Allahovoj zaštiti i koga On svojom brigom obuhvati, on neće biti izgubljen i ostavljen. Taj osjećaj čovjeku daruje spokoj i smirenost, te se osjeća sigurnim i zaštićenim, što mu njegovo raspoloženje čini vedrim, a njegov život lijepim, uprkos svim nedaćama koje mu prijete. Allah, dž.š., kaže: “ Allah doista štiti vjernike…” (El-Hadždž, 38)

Iz ovog kur’anskog citata razumijemo da Allah štiti svoje iskrene robove, koji se na Njega oslanjaju od svakog zla i spletki zlikavaca. On ih čuva, štiti i pomaže. Allah, dž.š., kaže: “Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome?” (Ez-Zumer, 36) “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talak, 2-3) (Vidjeti: Ed-Dimiški, 1966, 5/433.)

Ibn Seadi tumačeći ove ajete kaže: “Ovo je obavijest, obećanje i radosna vijest od Allaha onima koji vjeruju, da će ih On štiti od svakog zla i svake nedaće, zbog njihovog vjerovanja, od zla nasilnika, od šejtanskih došaptavanja, od zla njih samih i od njihovih loših djela. On će odstraniti od njih, u iskušenjima, ono što nisu u stanju podnijeti, te će im tako znatno olakšati. Svaki vjernik ima udio u ovoj zaštiti, ovisno o jačini ili slabost njegovog imana.” (Es-Seadi, 2007, 539.)

  • Samo iman (vjerovanje) oporavlja ljudski um, srce i dušu. Allah, dž.š., kaže: “ A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko rđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati.” (Muhammed, 2) U ovom ajetu se kaže da će Allah poboljšati njihov BAL, što znači poboljšati sve vezano za njih, jer postupci ljudi proizilaze iz njihovih mišljenja. Zato je TEWHID temelj ispravnog mišljenja vjernika i iz njega proizilaze snage otpora greškama i zabludama kojima su podložni oni koji Njemu pripisuju druga.

Vjerovanje u Allaha popravlja srca, umove i duše vjernika, te razmišljaju samo o dobru i teže ka svakom vidu uspjeha. (Vidjeti: Ibn Ašur, 2008, 26/62-64.)

Drugo: Utjecaj vjerovanja u meleke na psihičku stabilnost čovjeka

  • Vjerovanje u meleke čovjeku pomaže da ostane ustrajan na Allahovom putu, jer je svjestan da ima neko ko bilježi sve njegove postupke i djela. Takav će nastojati da spisak njegovih djela bude čist od svega što je loše, što će prouzrokovati poboljšanje njegovih djela i povratak Allahu osjećajući tako duševnu smirenost. Allah, dž.š., kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 17-18)
  • Vjerovanje u meleke koji ga, po Allahovoj naredbi, čuvaju i paze, prouzrokuju smirenost jer je svjestan da ima neko ko na njega pazi i ko ga čuva od svega lošeg. Allah, dž.š., kaže: “Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, – po Allahovu naređenju nad njim bde.” (Er-Ra’d,11)

Ibn Kesir kaže: “Svaki čovjek ima svoje meleke koji se smjenjuju, čuvari noći i ćuvari danju, čuvaju ga od svega lošeg. Isto tako se smjenjuju meleki koji bilježe njegova djela, dobra i loša, jedni noću a jedni danju, dvojica jedan s lijeve a drugi s desne strane pišu njegova djela. Onaj s desne strane bilježi njegova dobra djela, a onaj s lijeve strane bilježi njegova loša djela, a dva druga meleka ga čuvaju i štite, jedan ispred a drugi iza njega. Tako se čovjek nalazi između četiri meleka danju i četiri druga noću, dva čuvara a dva pisara.” (Ed-Dimiški, 4/437.)

“Jedan čovjek iz plemena Murad došao je Aliji, r.a., dok je on klanjao, pa mu je rekao: “Čuvaj se, ima ljudi u plemenu Murad koji žele da te ubiju.” On mu odgovori: “Svakog čovjeka prate dva meleka koji ga čuvaju od onoga što nije određeno, a kada odredba dođe oni dozvole da se desi. Zaista je edžel (odredba) najbolji štit!” (Ed-Dimiški, 4/437.)

  • Vjerovanje u meleke i da oni konstantno brane čovjeka od šejtanskog uticaja podsticanjem nagona ka dobru u čovjeku, ima dvostruk učinak na psihičku i duhovnu stabilnost: s jedne strane zato što čovjek nije prepušten šejtanskim uticajima koji mu ukrašavaju loše prohtjeve i postupke, a s druge strane svijest o tome da postoje meleki, čisti i čedni, koji nagovaraju čovjeka na činjenje dobra i da se kloni zla. U hadisu stoji: “Nema nikog od vas  a da za njega nije zadužen pratioc od džina i pratioc od meleka.” (El-Kušejri, 2001, 2814.) U drugom hadisu stoji: “Zaista šejtan ima uticaj na čovjeka, a isto tako i melek. Šejtanski uticaj se ogleda u navođenju na loše i prikazivanju istine lažnom, a uticaj meleka ogleda se u navođenju na dobro i potvrđivanju istine, pa ko nešto od toga osjeti pri sebi, neka zna da je to od Allaha, a ko osjeti ono drugo, neka zatraži utočište kod Allaha od prokletog šejtana.” (Et-Tirmizi, 2018, 2988.) Zatim je proučio kur’anski ajet: “ Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (El-Bekara, 268)

Melek se bori sa šejtanom za čovjekovo dobro. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kada čovjek legne u svoju postelju, njemu se približi melek i šejtan, pa mu melek kaže: “završi (ovaj dan) sa dobrim!” A šejtan mu kaže: “Završi (ovaj dan) sa lošim!” Ako čovjek spomene Allaha Uzvišenog i njemu se obraća dok ga ne savlada san, melek će otjerati šejtana i ostati da ga čuva. Kada se probudi ponovo mu dolazi melek i šejtan, pa mu melek kaže: “započni (ovaj dan) sa dobrim!” A šejtan mu kaže: “Započni (ovaj dan) sa lošim!” Ako čovjek tada kaže: “Hvala Allahu koji mi je oživio moju  dušu nakon što ju je bio uzeo, što je nije usmrtio za vrijeme moga sna. Zatim izgovori kur’anska ajeta: “Allah uzima duše u času njihove smrti, a i oni koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog.” (Ez-Zuner, 42.) “Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe.” (Fatir, 41.) melek će ponovo otjerati šejtana i nastaviti da ga čuva.” (Ovaj hadis prenosi: (Et-Tirmizi, 2018, 10624.)

Vjerovanje u meleke zahtijeva ljubav prema njima, ljubav koja je uzajamna između meleka i vjernika. Svijest o tome da ga Allah i Njegova najodabranija stvorenja vole jeste razlog njegove smirenosti i duševne/psihičke stabilnosti. U hadisu stoji: “Kad Allah zavoli nekog čovjeka, pozove Džibrila: ‘Allah voli toga i toga, pa ga i ti voli!’ Onda ga i Džibril zavoli, te razglasi među stanovnicima nebesa: ‘Allah voli toga i toga, pa ga i vi volite!’ Potom ga zavole i stanovnici nebesa, a zatim mu se postavi prijem ne zemlji (tj. ostaje u lijepoj uspomeni).” (El-Kušejri, 2001, 2637)

  • Vjerovanje u meleke da oni stalno čine dovu za vjernike i mole za oprost njihovih grijeha, rezultira posebnom smirenošću i duševnim zadovoljstvom koje ga motiviše da radi dobra djela kao rezultat te dove čistih meleka koja se prima kod Allaha. Allah, dž.š., kaže: “ On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan.” (El-Ahzab, 43) “Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo,  one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!” (El-Mu’min, 7-9)
  • Vjerovanje u meleke da oni učestvuju u borbama vjernika kao podrška njima rezultira smirenošću i upornosti vjernika prilikom nesreća i nedaća. Allah, dž.š., kaže: “Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: “Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!” U srca nevjernika Ja ću strah uliti.” (El-Enfal, 12)

U vjerodostojnom hadisu stoji da je Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., nakon što se vratio iz bitke na Hendeku, ostavio svoje oružje i okupao se, otresajući prašinu sa svoje glave  rekao: “Ostavio si oružje?! Tako mi Allaha, mi ga nismo ostavili! Uputi se ka njima!” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Prema kome?” Džibril tada pokaza prema Benu Kurejza.” (Buharija i Muslim.)

  Treće: utjecaj vjerovanja u Božije knjige na psihičku stabilnost čovjeka

  • Vjerovanje u Božije objavljene knjige daje čovjeku dodatnu psihičku stabilnost i osjećaj da Svevišnji Gospodar nije ostavio svoja stvorenja da lutaju u potrazi za ispravnim i korisnim putevima koji će ih dovesti do ostvarenja svakog vida dobra za njih i zaštiti od svega lošeg. Zato je Allah objavio knjige koje sadrže konkretne upute i propise koji će čovjeka dovesti do željenog cilja. Allah, dž.š., kaže: “Svima vama smo zakon i pravac propisali.” (El-Maida, 48)
  • Vjerovanje u Kura’an Časni kao objavu od Allaha uzrokuje psihičkom smirenošću čovjeka koji je svjestan da je to knjiga upute cijelom čovječanstvu koja im osvjetljava put istine. Allah, dž.š., kaže: “Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” (Ta ha, 123-124)

Iz ovog kur’anskog citata jasno razumijemo da Allah garantuje onom ko bude Kur’an čitao i po njemu postupao, da neće zalutati na ovom i da neće nesrećan biti na onom svijetu. 

Allah, dž.š., kaže: “A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.” (El-Maida, 15-16)

  • Vjerovanje u Kur’an kao knjigu koja je sačuvana od bilo kojeg vida iskrivljenosti uzrokuje psihičku sigurnost čovjeka koji ga slijedi. Allah, dž.š., kaže: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Alu Imran, 103) Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ostavio sam vam nešto poslije čega nikada nećete zalutati, ako se njega budete držali, Allahovu knjigu.” (El-Kušejri, 2001, 1218) “Ovaj Kur’an je Allahovo čvrsto uže, on je jasna svjetlost, koristan lijek, zaštitnik onome ko ga se pridržava, spas onome ko ga slijedi, nemože se iskriviti pa da se ispravlja, niti može zastraniti pa da se kori, njegovi fenomeni neće nikada biti iscrpljeni, on se ne troši čestim ponavljanjem.” (En-Nejsaburi, 2006, 2040.)
  • Vjerovanje u Kur’an kao knjigu koja vodi u džennet uzrokuje psihičku sigurnost. Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kur’an će se zauzimati za svoje sljedbenike, on je istinski vodič, ko ga uzme za svoga vođu odvest će ga u Džennet, a ko ga ostavi za svojim leđima odvest će ga u Vatru.” (Ibn Hibban, 1983, 124)
  • Vjerovanje u Kur’an kao izvor šerijata (zakona) i glavni oslonac muslimana, bez kojeg nema puta ka Allahu, te da je samo u njemu spas i uspjeh, a u njegovom ostavljanju propast, zabluda i zastranjivanje. 
  • Vjerovanje u Kur’an kao lijek za bolesti srca, bile one bolesti sumnji, ili bolesti strasti, jer obiluje nepobitnim dokazima i činjenicama koji neutrališu sve te bolesti. U Kur’anu se nalaze jasni i neoborivi dokazi pomoću kojih se jasno razlikuje istina od neistine, čime se liječe bolesti sumnje koja iskrivljuje spoznaju i viziju, te čovjek vidi stvari onakvim kakve one jesu. Na Zemlji ne postoji druga knjiga koja sadrži tako jasne dokaze vezane za najbitnija pitanja kao što je: predstava o Bogu, Njegovim svojstvima, zagrobnom životu, proživljenju poslije smrti i životu na onom, vječnom svijetu. Isto tako, u Njemu se nalaze najbolji odgovori zabludjelim sektama i neispravnim mišljenjima. Sve to Kur’an nudi na najbolji način koji je najbliži ljudskom razumu i njegovoj naravi. (Vidjeti: El-Dževzijje, 1993, 1/44.)

  Četvrto: Utjecaj vjerovanja u Allahove poslanike na psihičku stabilnost

  • Vjerovanje u Allahove poslanike kao uzore koji su sačuvani od grešaka rezultira potpunom psihičkom smirenju po pitanju pravih uzora. Svi sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., slažu se da je on sačuvan od bilo kakve greške po pitanju dostave Objave ljudima. (Vidjeti: El-Harrani, 1981, 3/93)

“Islamsko vjerovanje se temelji na ubjeđenju da je Poslanik Muhammed, s.a.v.s. potpuno iskren u onome što prenosi od Allaha i zaštićen od bilo kakve greške, da je on tako dostavio Kur’an kako bi ga njegovi sljedbenici prihvatili i po njemu postupali. Vjerovanje u Poslanika nije ispravno bez ova tri elementa.” (Eldževzijje,1995, 3/1162.)

  • Vjerovanje u Allahove poslanike, te da je u slijeđenju njihovih uputa i propisa spas i sigurnost ljudi na ovom i onome svijetu, rezultira psihičku stabilnost. Allah, dž.š., kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 47) “ Ta-ha. Ne objavljujemo ti Kur’an da se mučiš!” (Ta ha, 1-2)

Poslanik, s.a.v.s., objašnjavajući ulogu poslanika kaže: “O ljudi, ne postoji ništa što vas približava Džennetu a udaljava od Vatre, a da vam to nisam naredio, ne postoji ništa što vas približava Vatri a udaljava od Dženneta, a da vam to nisam zabranio!” (El-Begavi, 1984, 10376)

  • Vjerovanje u Allahove poslanike i da su oni došli sa propisima koji imaju za cilj zaštitu vjere, života, razuma, poroda i imetka kao osnovnih ljudskih prava, rezultira potpunom psihičkom stabilnošću i čovjeku daruje smiraj i sigurnost. Imam El-Izz b. Abdusselam, kaže: “Većina intencija Kur’ana jesu: naredbe za pribavljanjem koristi i onoga što do njih dovodi i zabrane od prouzrokovanja štete i onoga što ka njoj vodi.” “Svi šerijatski propisi su radi dobrobiti čovjeka, svi oni imaju za cilj pridobijanje koristi ili otklanjanje štete. Zato kada čuješ da Allah kaže: “O vjernici…” dobro porazmisli o Njegovom savjetu poslije tog poziva. Vidjet ćeš da je to samo dobro na koje nas podstiče, ili zlo od kojeg nas upozorava ili obadvoje zajedno.” (Ibn Abdus-Selam, 1991, 1/8)
  • Vjerovanje u Allahove poslanike da su oni došli sa jasnom mjerom koja razdvaja između istine i neistine, između upute i zablude, te da to razdvajanje ostvaruje sreću, stabilnost i sigurnost, je također veliki podstrek za psihičku stabilnost čovjeka.

Dakle, razdvojiti istinu od neistine, uputu od zablude, put sreće i uspjeha od puta nesreće i propasti može samo onaj ko prihvati činjenicu da je ono sa čime je Allah poslao poslanike i što je objavio u Svojim knjigama istina koju treba slijediti i pomoću koje će biti u stanju napraviti spomenutu razliku. Ono što je rekao Allahov Poslanik jeste istina, ono o čemu nas je on obavijestio jeste tačno, on je neprikosnoveni vođa kome treba vratiti sporove ljudi ukoliko se dese, pa ono što odgovara njegovim riječima i djelima prihvatiti, a ono što nije u skladu sa njima odbaciti, bez obzira o kome se radilo. Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa’, 59)

  • Vjerovanje u Allahove poslanike i da su oni sačuvani od gršaka, te kao takvi ukazali na pravi put rezultira psihičkom stabilnošću čovjeka jer je svjestan da će, ko se god bude držao tog puta, postići dobro ovog i onoga svijeta. “Poslanik, s.a.v.s., održao nam je, jedne prilike, govor od kojeg su se naše oči zarosile, a naša srca zadrhtala, pa smo mu kazali: ‘O Allahov poslaniče, ovo je oproštajni govor, pa šta nam preporučuješ?’ On je tada rekao: “Ja sam vas ostavio na čistoj bijeloj stazi koja se jasno vidi danju i noću. S nje će, poslije mene, skrenuti samo onaj ko je zaslužio propast. Ko od vas ostane u životu vidjeće mnoge razlaze, zato se držite onoga što znate od mog sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene. Zato se čvrsto uhvatite i budite pokorni, pa makar vam pretpostavljeni bio abesinski crnac. Zaista je primjer vjernika kao primjer plemenite deve kud god je usmjeriš ona tamo ide.” (Es-Sidžistani, 2018, 4607)

U drugom hadisu stoji: “Ostavio sam vam dvije stvari poslije kojih nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet. Oni se neće rastati sve dok mi ne dođu na džennetski izvor!” (Darakutni, 2010, 149)

  Peto: Utjecaj vjerovanja u Sudnji dan i budući svijet na psihičku stabilnost čovjeka

  • Vjerovanje u Sudnji dan i vječni život poslije njega rezultira psihičkom stabilnošću onoga ko se u svome životu pridržava Allahovih propisa, jer je svjestan da ga nakon prolaska kroz ovozemaljski život prepun iskušenja i tegoba, čeka prelijep vječni život u Džennetu čije je prostranstvo veće od Nebesa i Zemlje zajedno. Allah, dž.š., kaže: “One kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!” (En-Nahl, 32) “Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki’ “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete.” (Fussilet, 30-31)
  • Vjerovanje u Sudnji dan i budući svijet poslije njega rezultira psihičkom stabilnošću iz razloga što vjernik čvrsto vjeruje da je to dan istine i pravde u kome će se konačno osvetiti onome ko je nepravdu činio drugima. U tom danu će se svakome vratiti njegova uzurpirana prava. To je dan u kome će se uspostaviti pravedno suđenje i pokazati potpunost i savršenstvo Allahove pravde. Allah, dž.š., kaže: “Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.” (El-Enbija’, 47) 

Prenosi se da je Aiša, r.a., kazala: “Došao je neki čovjek i sjeo ispred Poslanika, s.a.v.s., i rekao: “O Allahov poslaniče! Ja imam dva roba koji me lažu, varaju i ne slušaju, pa ih ja grdim i izudaram. Postupam li ja ispravno sa njima?” Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Na Sudnjem danu će se obračunati to što su te oni varali, što su ti bili neposlušni i što su te lagali i stavit na jedan tas, a tvoje kažnjavanje njih na drugi, pa ako tvoje kažnjavanje bude odgovaralo njihovim grijesima ti ćeš biti na nuli, nećeš imati koristi niti štete, a ako tvoje kažnjavanje bude manje od njihovih grijeha ti ćeš imati koristi. A ko tvoje kažnjavanje bude veće od njihovih grijeha, za tu razliku ćeš biti kažnjen.” Čovjek se tada udaljio uzdišući i plačući, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zar nisi čuo Allahove riječi: “Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.” (El-Enbija’, 47) Tada čovjek reče: “O Allahov poslaniče, koliko ja vidim najbolje i za mene i za njih je da ih ostavim. Tebe pozivam za svjedoka da sam ih sve oslobodio.” (Tirmizi, 2018, 1840)

  • Vjerovanje u Sudnji dan i budući svijet poslije njega rezultira psihičkom stabilnošću iz razloga što će se vjernici tog dana smijati nepravednicima, nevjernicima. Tog dana će se rasteretiti duše i srca potlačenih kada vide njihove tlačitelje poniženim. To će biti dan velike radosti. Allah, dž.š., kaže: “Danas će oni koji su vjerovali – nevjernicima se podsmijavati, sa divana će gledati. Zar će nevjernici biti drugačije kažnjeni nego prema onome kako su postupali!” (El-Mutaffifun, 34-36)

Ibn Ašur, poznati komentator Kur’ana, kaže: “Ismijavanje vjernika od strane nevjernika na ovom svijetu je razlogom njihovog kažnjavanja istom vrstom na onom svijetu. Zato će Allah dati da se oni koji su vjerovali na Sudnjem danu smiju onima koji nisu bili vjernici.” (Ibn Ašur, 2008, 30/190)

  • Vjerovanje u Sudnji dan i budući svijet poslije njega rezultira psihičkom stabilnošću vjernika iz razloga što će vjernici tog dana biti sigurni i zaštićeni od nedaća i poteškoća kojima će drugi biti izloženi. Allah, dž.š., kaže: “ I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati i džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi.” (Ed-Dehr, 11-12)
  • Vjerovanje u Sudnji dan i budući svijet poslije njega rezultira psihičkom stabilnošću vjernika iz razloga što će vjernici tog dana naći utjehu za ono što ih je promaklo od ovosvjetskih užitaka, tako što će im to biti nadoknađeno užicima na onom svijetu. Allah, dž.š., kaže: “One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio – čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!” (El-Kehf, 30-31)
  • Vjerovanje u Sudnji dan i budući svijet poslije njega rezultira psihičkom stabilnošću vjernika iz razloga što će vjernici u životu na ovom svijetu paziti da ne skrenu sa pravoga puta. Ta bojaznost da ne skrenu sa pravoga puta, ne odu u zabludu i ne učine grijehe koji su bolest duše i koji je uništavaju, rezultira ustrajnošću na pravom putu, svjetlošću koja ga vodi, smirenošću i sigurnošću koju osjeća. 

Isto tako, rezultira sigurnošću i spokojem drugih, jer ih on neće zlostavljati niti im nepravdu činiti, niti će činiti nered na Zemlji. On je zaštićen od svega toga, kako bi svi uživali u lijepom, smirenom i staloženom životu.

           Šesto: Utjecaj vjerovanja u Allahovu, dž.š., odredbu na psihičku stabilnost čovjeka

  • Vjerovanje u Allahovu odredbu rezultira psihičkom i duhovnom stabilnošću vjernika iz razloga što onaj koji vjeruje da sve što se dešava jeste Allahova odredba, te se srčano preda tom ubjeđenju neće (prekomjerno) žaliti, niti će pasti u očaj, kada mu se desi nešto loše. Allah, dž.š., kaže: “Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.” (Et-Tegabun, 11) “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade.” (El-Hadid, 22.23)

Ibn Abbas, r.a., prenosi: “Jednog dana bio sam iz Polsanika, s.a.v.s., pa mi je rekao: “O mladiću, poučit ću te nekoliko riječi: Čuvaj Allaha i On će tebe čuvati. Pazi na Allaha pa ćeš ga naći kada ti bude najpotrebniji. Ako pitaš, pitaj samo Allaha. Ako pomoć tražiš, traži je samo od Allaha. Dobro znaj, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti priskrbe neku korist, neće ti moći dati ništa osim onoga što ti je Allah već odredio. Isto tako, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti nanesu kakvu štetu, neće ti moći nauditi osim onim što ti je Allah već odredio. Podignuta su pera, sahife su se osušile!” (Tirmizi, 2018, 2516)

Iz citiranih ajeta i ovog hadisa jasno se razumije da je Allah jedini koji donosi korist i štetu, da jedini On daje i uzima, zato je čovjek dužan da Ga izdvaja u Njegovoj jednoći  i da se samo Njemu pokorava i Njegovih propisa pridržava.

  • Vjerovanje u Allahovu odredbu rezultira psihičkim rasterećenjem vjernika iz razloga što je svjestan da je sve to od Allaha i da to ima svoje razloge i koristi koje će se njemu vratiti, na ovom ili onom svijetu. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Čudan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe je dobro za njega, a to nije slučaj ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost on se na njoj zahvali, pa zato biva nagrađen, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi pa i za to biva nagrađen.” (El-Kušejri, 2001, 2999)

Allah, dž.š., ne stvara apsolutno zlo, nego sve što stvara jeste sa razlogom s kojim “zlo” postaje dobro. Međutim, u nečemu od toga može biti zla za pojedine ljude, ali je to djelimično – indirektno zlo. A što se tiče apsolutnog zla, Allah je iznad toga da ga Njemu pripisujemo.

  • Vjerovanje u Allahovu odredbu rezultira psihičkom i duhovnom stabilnošću vjernika iz razloga što ga čuva od mnogih psihičkih bolesti, kao što su:

– Oslabađanje čovjeka od vladavine vračara, proroka i nadriliječnika, zato što on vjeruje da je cijeli kosmos i sve što se u njemu dešava Allahovo djelo i Njegova odredba, što spada u tajnu koju niko osim Njega ne zna;

– Oholost i uzdizanje iznad ostalih stvorenja: Allahova odredba pokazuje slabost čovjeka koji nije u stanju da sazna šta ga u budućnosti čeka, kao i njegovu ovisnost o Allahu;

– Zavist i mržnju: jer kada je čovjek svjestan da je Allah taj koji dodjeljuje oprskrbu svih stvorenja, postaje zadovoljan onim što ima i prestaje zavidjeti onima kojima je Allah podario više nego njemu;

– Strah: vjerovanje čovjeku priskrbljuje smirenost jer zna da Allah upravlja cijelim kosmosom i svime što je u njemu, te da jedino On jeste u stanju da mu priskrbi neko dobro i odagna od njega neko zlo. Taj osjećaj rezultira sigurnošću po pitanju opskrbe i ostalih životnih potreba na ovom svijetu;

– Očaj: vjernik nikada neće izgubiti nadu u Allahovu milost, te neće zapasti u depresiju zbog nedaće koja ga zadesi, jer je svjestan da je od Allaha. Allah, dž.š., kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.” (Alu Imran, 216)

Ovaj ajet nas uči da čovjeku nema ništa korisnije od pridržavanja Allahovih naredbi, makar mu u početku bilo teško, jer je svjestan da je krajnji ishod ipak pozitivan i da ga čeka svako dobro. Isto tako nema ništa pogubnije za njega od upražnjavanja onoga što je Allah zabranio, ma koliko on to želio, jer su posljedice toga kobne i bolne. (Eldževzijje, 2013, 37-35)

  Vjerovanje u Allahovu odredbu rezultira duhovnom i psihičkom stabilnošću osobe, zato što je svjestan da sve što ga od dobra zadesi, bez obzira preko koga ono formalno dođe, jeste od Allaha, što za njega predstavlja radost i zadovoljstvo koji se ne mogu opisati. Zato je El-Harbi kazao: “Ko ne povjeruje u odredbu neće imati lagodan život.” (Eš-Ševkani, 2016, 396.)

  Vjerovanje u Allahovu odredbu rezultira duhovnom i psihičkom stabilnošću osobe, zato što ostaje uporan u slijeđenju pravog puta, podjednako ako se nalazi u nedaćama i problemima ili ako mu je sve potaman. Njega užici neće odvesti u oholost i pretjerivanje, niti će ga nedaće odvesti u očaj. On je svjestan da sve što ga zadesi od blagodati i užitaka jeste od Allaha, a ne plod njegove inteligencije i snalažljivosti. A ako ga zadesi nedaća svjestan je da je to Allahova odredba kako bi ga iskušao, zato se neće prestrašiti niti pasti u očaj, nago će strpljivo podnositi nadajući se Allahovoj nagradi za to. Takvo vjerovanje ispunjava čovjekovo srce zadovoljstvom i smirenošću. (Vidjeti: El-Eškar, 2005, 109-110)

Vjerovanje u Allahovu odredbu rezultira duhovnom i psihičkom stabilnošću osobe, zato što  je vjernik u odredbu stalno na oprezu od bilo čega što bi ga moglo odvesti od te istine. On se stalno boji da njegov završetak ne bude loš. To mu ne dozvoljava da se opusti i bude lijen, nego ga podstiče na stalni trud i borbu za opstanak na pravom putu, kako bi načinio što više dobrih djela, a sačuvao se od grijeha i razvrata. Na takav način srce vjernika ostaje u stalnoj vezi sa svojim Gospodarem, koga stalno moli i od njega pomoć traži da ga uputi ka najboljim odlukama, kako bi ostao na putu istine. (Vidjeti El-Eškar, 2005, 109-110)

  Zaključak

Jačanje psihološkog imuniteta u islamu:

Psihološki metod u islamu temelji se na tri segmenta:

1 – Jačanje duhovne dimenzije čovjeka putem vjerovanja u Allaha i bogobojaznosti;

2 – Izvršavanje različitih obreda s ciljem jačanja duhovnosti i psihološke bistrine;

3 – Ovladavanje instiktivnim nagonima i kontrola prohtjeva koji vode ka grijehu.

 I pored navedenog, istinski vjernik ne oslanja se na svoja djela, nego se nada Allahovoj milosti, pa makar pred Allaha došao sa brdima grijeha, jer je ubjeđen da će mu Allah podariti brda svoga oprosta.

Ovaj tolerantan odnos prema sebi dovodi do prihvatanja samog sebe nakon grijeha i pokajanja. Prihvatanje sebe predstavlja sredinu između samokažnjavanja koje vodi u beznađe i očaj i zadovoljstva sa sobom koje čovjeka sprečava od dodatnog činjenja dobra i težnje ka potpunosti.

Prihvatanje sebe je pokazatelj psihičkog zdravlja, jer će mu pomoći da prihvati druge koji su različiti i koji imaju grešaka. 

Sa ova tri duhovnopsihološka metoda: iman, pokornost i sustezanje od grijeha islam teži ka uspostavljanu psihološkog imuniteta čovjeka i uspostavi ravnoteže između duhovnog i tjelesnog, što pojedinca dovodi do osjećaja smiraja i spokoja i čini spremnijim za pravilno reagovanje u kriznim situacujama, a cjelokupnu zajednicu do ostvarenja sigurnosti i mira.

Literatura: 

– Ed-Darakutni, Ali b. Umer b. Ahmed b. Mehdi, Sunen ed-Darakutni, 2010.

-Ed-Dimiški, Ebul-fida Ismail ibn Kesir el-Kureši, Tefsir Ibn Kesir, 1966.

– El-Begavi, Elhusejn b. Mes’ud, Šerhus-Sunne, 1984.

– El-Dževzijje, Ibn el-Kajjim, Es-Savaiku el-mursele ala el-džehmijje vel-muattile, 1995.

– El-Dževzijje, Ibn el-Kajjim, Elfevaid, 2013.

– El-Dževzijje, Ibn el-Kajjim, Igasetul-lehfan, 1993.

El-Eškar, Omer b. Sulejman b. Abdullah, Elkadau vel-kader, 2005.

– El-Harrani, Ahmed b. Abdul-Halim ibn Tejmijje, Deru tearud el-akli ven-nakli, 1981. 

– El-Kušejri, Ebul-Husejn Muslim b. Hadždžadž, Sahih Muslim, 2001.

– En-Nejsaburi, El-Hafiz ebu Abdullah el-Hakim, Elmustedrek ala es-sahihajn, 2006.

– Es-Seadi, Ibn Tejmijje Abdurrahman Ibn Nasir, Tejsiru el-Kerim er-Rahman fi tefsiri kelami el-Mennan,  2007.

– Es-Sidžistani, Ebu Davud Sulejman b. el-Eš’as b. Ishak b. Bešir el-Ezdi, Sunnen Ebi Davud, 2018.

– Eš-Ševkani, Muhammed b. Ali, Katrul-velijj ala hdisi el-velijj, 2016.

– Et-Tirmizi, Muhammed b. Isa b. Sevre, Ebu Isa, Sunen Et-Tirmizi, 2018.

– Ibn Abdus-Selam, Izzuddin Abdul-aziz, Kavaidu el-ahkam fi mesalihi el-enam, 1991.

– Ibn Ašur, Muhammed et-Tahir, Tefsiru et-tahrir ve-tenvir,  2008.

– Ibn Hibban, Sahih Ibn Hibban, 1983.

Naučni rad objavljen u Psihološka i duhovna zaštita i podrška u kriznima situacijama, znanstvena monografija, Zenica mart 2021.

Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici