Gotovo svi muslimani znaju da je Poslanik, s.a.v.s., rođen 12. Rebiul-evvela 571. godine, ali samo rijetki znaju da je Poslanik, s.a.v.s., također, preselio s ovog svijeta 12. Rebiul-evvela 11. godine po hidžri. Još je manji broj onih koji znaju kako (na koji način) je Poslanik, s.a.v.s., preselio.

Evo kako je to zabilježeno u siri (biografiji) Poslanika, s.a.v.s. :

Prije smrti Poslanika, s.a.v.s., desio se Oprosni hadždž, nakon kojeg je objavljen kur’anski ajet, na povratku iz Mekke u Medinu, koji glasi: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema Vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”

Kada je čuo ovaj ajet, Ebu Bekr, r.a., je zaplakao. Upitali su ga: “Zašto plačeš, o Ebu Bekre? To je ajet kao i drugi ajeti koji su objavljeni Poslaniku, s.a.v.s.?”

On je odgovori: “Ovo je najava smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s.”

Poslanik, s.a.v.s., se vratio u Medinu i samo devet dana prije njegove smrti objavljen mu je posljednji ajet: “I bojte se dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.”

Bolovi su se počeli primjećivati na Poslaniku, s.a.v.s. On tada reče: “Volio bih da posjetim šehide Uhuda.” Otišao je do šehida Uhuda, stao pored njihovih kaburova i rekao: “Esselamu alejkum, o šehidi Uhuda! Vi ste nas pretekli, a i mi ćemo vam se, inšaAllah, pridružiti. I ja ću vam se, inšaAllah, pridružiti.!”

Prilikom povratka sa njihove posjete, Poslanik, s.a.v.s., je zaplakao. Upitali su ga: “Zašto plačeš Allahov Poslaniče?”

“Poželio sam svoju braću!” odgovori on. Oni rekoše: “Zar mi nismo tvoja braća?” On reče: “Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene i u mene vjerovati, a uopće me nisu vidjeli.”

Molim Allaha, dž.,š., da mi budemo od njih!

Vratio se Poslanik, s.a.v.s., svojoj kući. Tri dana prije same smrti pojačali su se bolovi koje je osjećao. Tada se nalazio u kući (sobi) svoje supruge Mejmune i rekao: “Sakupite mi sve moje supruge.” Sve njegove supruge su došle, pa im je rekao: “Hoćete li mi dozvoliti da se liječim u kući (sobi) Aiše?” Odgovorile su: “Hoćemo Allahov Poslaniče.”

Pokušao je ustati, ali nije mogao. Prišli su mu Alija b. Ebi Talib i El-Fadl b. Abbas i odveli ga iz  Mejmunine do Aišine sobe. Ashabi su ga prvi put vidjeli u takvom stanju, pa su se sa zaprepašćenjem počeli pitati: “Šta se desilo sa Poslanikom, s.a.v.s.?”

Ljudi su se počeli sakupljati u džamiji tako da se ubrzo potpuno napunila i postala pretijesna.

Znoj je počeo da oblijeva Poslanika, s.a.v.s., veoma jako. Hazreti Aiša kaže: “U svom životu nisam vidjela nikoga da se tako jako preznojava.”

Zatim je rekla: ”Uzela sam ruku Poslanika, s.a.v.s., i njome brisala njegovo lice, zato što je njegova ruka časnija i prijatnija od moje. Čula sam ga kako izgovara: ‘La ilahe illallah, zaista smrt ima svoje tegobe.’”

Zatim kaže hazreti Aiša: “Začulo se mnogo glasova iz džamije koji žale za Poslanikom, s.a.v.s., pa je Poslanik, s.a.v.s., upitao: ‘Šta je ovo?’ Odgovorili su mu: ‘Boje se za tebe.’”

On tada reče: “Odnesite me do njih.”

Pokušao je ustati, ali nije mogao. Polili su ga vodom iz posude sedam puta kako bi ponovo došao sebi. Odnešen je do minbera, održao svoju posljednju hutbu i izgovorio svoje posljednje riječi:

“O ljudi, kao da se vi bojite za mene?” Oni odgovoriše: “Bojimo se Allahov Poslaniče.”

On tada reče: “O ljudi moji, (obećani) susret s vama nije na ovom svijetu. Moj (obećani) susret s vama je kod Havda (džennetskog izvora). Tako mi Allaha kao da ga sad gledam sa ovog mjesta. O ljudi, Tako mi Allaha, ja se ne bojim za vas od siromaštva, nego se bojim da vas dunjaluk ne okupira pa da se počnete za njega boriti kao što su to radili oni prije vas, pa da vas uništi kao što je uništio njih.”

Zatim je rekao: “O ljudi, Tako vam Allaha, tako vam Allaha, čuvajte namaz!” I to je puno puta ponovio.

A onda je dodao: “O ljudi, bojte se Allaha u vašem odnosu prema vašim ženama, bojte se Allaha u vašem odnosu prema vašim ženama, u vasijjet vam ostavljam da budete dobri prema njima.”

Potom je rekao: “Jednom robu je Allah ponudio da bira između dunjaluka i onoga što je kod Allaha, pa je izabrao ono što je kod Allaha.”

Niko nije razumio šta je s ovom rečenicom htio reći i da misli na sebe, osim Ebu Bekra. Ebu Bekr je tada počeo glasno da plače, ustao i prekinuo govor Poslanika, s.a.v.s., riječima: “Mi smo te spremni otkupiti svojim očevima, svojim majkama, svojom djecom, svojim suprugama, svojim imecima…!”

Nastavio je ponavljati te svoje riječi. Ljudi su ga počeli ljutito gledati, kako ima hrabrosti da prekida govor Polsanika, s.a.v.s. Poslanik je počeo da ga brani riječi: “O ljudi, pustite Ebu Bekra, nema nikog među vama koji nam je nešto dobro uradio a da ga nismo za to nagradili, izuzev Ebu Bekra! Njega nisam mogao adekvatno nagraditi, pa sam njegovu nagradu ostavio Allahu, dž.š. Sva vrata koja vode prema džamiji se mogu zatoriti, izuzev vrata Ebu Bekra, ona se nikad ne mogu zatvoriti!”

Napokon, prije silaska sa minbera, Poslanik, s.a.v.s, počeo je učiti dove muslimanima pred svoju smrt, kao posljednje dove upućene za njih, riječima:

“Allah vas zaštitio! Allah vas sačuvao! Allah vas pomogao! Allah vas učvrstio! Allah vas pomogao!”

Posljednju rečenicu koje je izgovorio Poslanik, s.a.v..s, prije nego što je sišao sa minbera, bila je upućena njegovom ummetu: “O ljudi prenesite selam od mene svima onima koji će me slijediti do Sudnjeg dana!”

Ponovo su ga odnijeli u njegovu kuću. Za njim je ušao Abdurrahman, sin Ebu Bekra, koji je u ruci držao misvak. Poslanik, s.a.v.s., gledao je u misvak, ali ga zbog težine bolesti nije mogao zatražiti. Hazreti Aiša je razumjela iz pogleda Poslanika, s.a.v.s., da on to želi, te je uzela misvak iz ruke Abdurrahmana i stavila ga u usta Poslanika, s.a.v.s., ali on nije mogao da ga upotrijebi. Uzela ga je od Poslanika, s.a.v.s., svojim usnama ga omekšala i vratila Poslaniku, s.a.v.s., kako bi mu bio prijatan. Ona je imala običaj, ponoseći se time, kazati: “Posljednje što je ušlo u usta Poslanika, s.a.v.s., bila je moja pljuvačka. Allah je mene počastio tako što je dao da se moja pljuvačka spoji sa pljuvačkom Poslanika, s.a.v.s., prije nego što je preselio.”

Hazreti Aiša dalje nastavlja: “Zatim je, kod njega, ušla Fatima, kćerka Poslanika, s.a.v.s. Kada ga je vidjela zaplakala je, jer Poslanik, s.a.v.s., nije mogao ustati da je dočeka, kao što je to činio svaki puta kada bi došla kod njega i u čelo bi je poljubio.

Poslanik, s.a.v.s., tada reče: “Približi mi se, o Fatima.” Poslanik, s.a.v.s., joj je nešto šapnuo na uho, a ona još više zaplakala. Potom joj je ponovio: “Približi mi se, o Fatima.” Ponovo joj je nešto šapnuo na uho, pa se ona osmjehnula. Nakon njegove smrti, upitali su je šta joj je to kazao Poslanik, s.a.v.s., pa je rekla: “Prvi put mi je rekao: ‘O Fatima, ja ću večeras umrijeti’; pa sam zaplakala. Kada je vidio kako plačem, onda mi je rekao: ‘O Fatima, ti ćeš biti prva iz moje porodice koja će mi se pridružiti’; pa sam se osmjehnula.”

Hazreti Aiša nastavlja dalje pa kaže: “Zatim je Poslanik, s.a.v..s, rekao: ‘Izvedite iz kuće sve prisutne!’ Pa je dodao: ‘Primakni mi se, o Aiša.’ Tada je Poslanik, s.a.v.s., položio glavu na krilo svoje supruge, podigao ruke ka nebu i rekao: ‘Naprotiv, nebeske visine, naprotiv, nebeske visine!’”

Hazreti Aiša kaže: “Tada sam saznala da mu je ponuđeno da bira.”

Džibril je ušao kod Poslanika, s.a.v.s. i rekao: “O Allahov Poslaniče, melek smrti je pred vratima, traži dozvolu da uđe kod tebe, a prije tebe ni od kog nije tražio dozvolu da uđe.”

Poslanik, s.a.v.s., reče: “Dozvoli mu da uđe, o Džibrile!”

Melek smrti je ušao kod Poslanika, s.a.v.s. i rekao: “Esselamu alejke ja resulallah. Allah me je poslao da ti ponudim da biraš između ostanka na dunjaluku, ili da se pridružiš Allahu.”

Poslanik, s.a.v.s., reče: “Naprotiv, nebeske visine, naprotiv, nebeske visine!”

Melek smrti je stao iznad glave Poslanika, s.a.v.s. i rekao: “O ti dobra dušo, dušo Muhammeda b. Abdullaha, izađi u zadovoljstvo Allahovo i Njegovu blagoslov, Gospodaru zadovoljnom a ne srditom!”

Hazreti Aiša kaže: “Spala je ruka Poslanika, s.a.v.s. i njegova glava je otežala na mojim grudima, tako sam saznala da je preselio. Nisam znala šta da uradim. Ustala sam, izašla iz svoje sobe, otvorila vrata koja su gledala prema muškarcima u džamiji i povikala: ‘Allahov Poslanik je preselio, Allahov Poslanik je preselio!’”

Hazreti Aiša nastavlja: “Tada se iz džamije začuo plač ljudi. Alija b. Ebu Talib je ostao sjedeći i uopće nije mogao ustati. Usman b. Affana su vodili za ruku kao malo dijete, sad lijevo sad desno. Omer b. El-Hattab je isukao sablju i vikao: ‘Ko kaže da je umro, odsjeći ću mu glavu! On je otišao na susret sa svojim Gospodarom kao što je to Musa učinio i vratit će se. Ubit ću svakog ko kaže da je umro!’

Najprisebniji je bio Ebu Bekr Es-Siddik, r.a. Ušao je kod Poslanika, s.a.v.s., zagrlio ga i u jecaju uzvikivao: “Ah moj prijatelju, ah moj najiskreniji prijatelju, ah moj miljeniče, ah moj Poslaniče!” I poljubio ga. A zatim je rekao: “Lijepo si izgledao dok si bio živ i lijepo izgledaš poslije smrti, Allahov Poslaniče!”

Zatim je izašao govoreći: “Ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro, a ko je obožavao Allaha, neka zna da je Allaha živ i da ne umire!” Tada je sablja ispala iz ruke Omera. Omer, r.a., kaže: “Tek tada sam shvatio da je Poslanik, s.a.v.s., preselio. Izašao sam i potražio mjesto na kome ću sjesti sam i plakati.”

Poslanik, s.a.v.s., je ukopan, a hazreti Fatima kaže: “Kako ste mogli zemljom zagrnuti lice Poslanika?!” Ustala je i počela žaliti za Poslanikom, s.a.v.s., govoreći: “O oče moj, odazvao si se Gospodaru koji te je pozvao, Dženneti Firdews je boravište tvoje, o oče moj, Džibrilu se žalimo za tvoju smrt!”

Molim Allaha, dž.š., da nas sve, zajedno sa našim roditeljima, rođacima i svim, živim i mrtvim, muslimanima učini stanovnicima dženneta u društvu našeg miljenika, poslanika Muhammeda, s.a.v.s.!

Allahumme Amin!